Izvor: Putni Kofer

Kako vam izgleda pauza na poslu? Možda izađete na ručak, možda jedete sendvič za radnim stolom, ali kupanje vam sigurno ne padne na pamet, čak i ako živite na moru.

Ipak, u Evropi postoji grad u kojem je kupanje u reci za vreme pauze potpuno normalno, a reka je toliko povezana s gradom da se koristi kao bazen, kao prevozno sredstvo i mesto susreta, piše Putni Kofer.

A ako švajcarski Bern posetite leti kao turisti, mogli biste neke od znamenitosti da razgledate s reke, plivajući i plutajući tik uz staro gradsko jezgro!

U Bernu je uobičajeno da vidite kolegu kako se sa pauze vraća mokar 

Reka Aare neraskidiv je deo života u Bernu. Obavija staro gradsko jezgro u gotovo savršenoj petlji, a leti postaje najživlji deo grada i zaista nije neobično videti kolegu da se s pauze vraća mokre kose. Ovu neobičnu letnju svakodnevicu rado prigrle i turisti koji posećuju grad.

Reka Aare spušta se ravno iz Alpa i savršeno je čista. Grad je 1191. godine i osnovan upravo tu, na poluostrvu u zavoju reke, jer je voda s tri strane bila najjednostavnija odbrana koju je srednji vek mogao da poželi. Osam vekova posle ta ista voda više nije obrambeni jarak, nego najpopularnije gradsko kupalište.

S najstarijeg kupališta vidi se sedište vlade i parlamenta 

Najstarije gradsko kupalište Marzili otvoreno je još u 18. veku i potpuno je besplatno. Nalazi se u podnožju brežuljka na kojem stoji Savezni dom, sedište švajcarske vlade i parlamenta, pa se retko gde u Evropi može ležati na travnjaku i istovremeno gledati u zgradu u kojoj se donose državni zakoni.

Postoji i priča koju u gradu rado prepričavaju, a koju i sama turistička kancelarija navodi kao glasinu: nekad su se, navodno, kupaći kostimi redovno sušili na balkonu zgrade parlamenta!

U ovom evropskom gradu radnici u pauzi za ručak skaču u reku, a turisti ga razgledaju dok plivaju FOTO
Shutterstock/Michal Stipek

Službena turistička stranica Bern Welcome navodi da na najtoplije dane na Marzili dođe više od 10.000 posetilaca, a na travnjaku se izmešaju studenti, porodice, penzioneri i turisti. Drugo tradicionalno kupalište, Lorainebad, otvoreno je 1892. i leži na suprotnoj strani petlje.

Stvari se ostavljaju u ormariću, pa sledi šetnja do mesta ulaska 

Većina ljudi prati isti ritual. Na kupalištu ostave peškir i stvari, zaključaju ormarić, a zatim pešice krenu stazom uz reku, u smeru suprotnom od toka. Na odabranom mestu uskaču u reku i prepuštaju struji koja ih vraća prema mestu na kojem su im stvari. Ulazi i izlazi jasno su označeni crvenim stubovima i stepenicama.

U ovom evropskom gradu radnici u pauzi za ručak skaču u reku, a turisti ga razgledaju dok plivaju FOTO
Shutterstock/saiko3p

Turisti često deo grada razgledaju upravo s vode. Poput domaćina, ostave svoje stvari, prošetaju do željene lokacije, a potom na reci prolaze uz zelene obale, ispod mostova, uz zgrade na obali. Na jednom delu mogu da vide i zidine starog jezgra koje se uzdižu se desetak spratova iznad površine vode.

Popularne nepromočive torbe se prodaju u svakoj drugoj prodavnici

I u Bazelu ljudi s posla ili na posao često idu plutajući rekom. U Bernu za plivanje koriste isti sistem kao i u Bazelu: odeća, ključevi i mobilni stave se u vodootpornu vreću koja se zatvara i pluta s vama. Najpoznatiji model je onaj u obliku ribe, poznat kao Wickelfisch, koji se prodaje u sportskim i outdoor prodavniama.

Pre kupanja, svi otvaraju istu aplikaciju: Aare Guru pokazuje trenutnu temperaturu vode, protok i procenu kakvi će uslovi biti za dva sata, a nudi i tačno vreme izlaska i zalaska sunca na kupalištima.

Leti se temperatura vode uglavnom kreće između 16 i 22 stepena, a Švajcarcima je obično sve preko 18 okej za kupanje.

Uz ovaj običaj dolazi i važna preporuka: plivanje u Aaru preporučuje se isključivo iskusnim plivačima jer je struja brza, a voda hladna. Za slabije plivače, uređeni su ograđeni bazeni uz reku.

Kupanje u reci Aare uvršteno je na spisak živih tradicija Švajcarske 

Da nije reč o turističkoj atrakciji nego o delu identiteta grada, potvrđuje i službeni status. Kupanje u reci Aare uvršteno je na švajarski spisak živih tradicija, a istorija seže dublje nego što se očekuje.

Zapisi pokazuju da su se dečaci kupali u rukavcu reke na mestu današnjeg Marzilija već 1721. godine, a već su krajem 18. veka obale za lepih dana bile prepune ljudi.

Podeli: