Izvor: DW/Rob Kameron

Pitoreskno slovačko selo Vlkolinec, koje je od 1993. na Uneskovoj Listi svetske baštine, poslednjih dana dospelo je u medije zbog tvrdnji njenih stanovnika da žele da ono bude uklonjeno s te liste. O čemu je reč?

Sudeći po naslovima u svetskim medijima, priča je delovala jednostavno: malo slovačko selo želi da bude uklonjeno sa Uneskove Liste svetske baštine zbog prekomernog turizma.

Ali u selu Vlkolinec, u centralnoj Slovačkoj, situacija nije baš tako jednostavna.

Razgovori sa stanovnicima, lokalnim zvaničnicima i posetiocima pokazuju da se rasprava manje vodi o samom Unesku, a više o tome kako zaštititi život zajednice od pritisaka turizma.

Ubrzana transformacija

"Oni koji dolaze s poštovanjem, da se dive selu i vide kako su ljudi ovde nekada živeli - uvek su dobrodošli", kaže 68-godišnji Anton Sabuha. "Ne smetaju mi oni. Problem su nepristojni."

Dok sedi ispod trema ispred svoje drvene kuće, Sabuha lista knjigu o istoriji sela i pokazuje fotografije komšija i rođaka. Njegova supruga donela je poslužavnik sa kolačima.

Sećaju se vremena kada je u Vlkolincu živelo oko 200 ljudi. Danas ih tokom cele godine ostaje samo 17.

Nije Unesko stvorio problem turizma u Vlkolincu. Selo je još 1977. godine, u vreme komunizma, proglašeno za "rezervat narodne arhitekture".

Sabuha, međutim, smatra da je upis na Uneskovu Listu svetske baštine 1993. godine ubrzao promene - dovodeći posetioce koji suviše često zaboravljaju da ljudi i dalje žive u tim drvenim kućama starim nekoliko vekova.

Sve manje privatnosti

"Izađete u dvorište, želite mirno da sedite i popijete kafu sa prijateljima, a onda dođe prvi turista i pita: 'Kako ste? Kako je živeti ovde?' Zatim drugi. Pa treći", priča on za DW.

Sabuha je na ulazu u svoje imanje postavio barijeru sa natpisima "Zabranjen ulaz" i "Zabranjeno fotografisanje".

Zašto u jednom selu ne žele više da su pod zaštitom Uneska? FOTO
zedspider/Shutterstock

Kaže da uprkos tome pojedini posetioci i dalje ulaze u privatna dvorišta, gaze cveće i selo doživljavaju kao turističku atrakciju, a ne kao mesto u kojem ljudi žive.

"Neko vidi znak 'Zabranjeno fotografisanje', a ipak mora da napravi fotografiju. Jednostavno ne poštuju privatnost ljudi."

Nestanak tradicionalnog seoskog života

Najveći gubitak je, kaže, postepeni nestanak tradicionalnog života.

Livade u okolini više niko ne kosi, mnogo toga je obraslo korovom, a mnogi ljudi koji su oblikovali taj krajolik više nisu među živima.

Prihodi od turizma, smatra Sabuha, nisu mnogo doprineli da se taj proces zaustavi.

Stanovnici godišnje dobijaju oko 400 evra od prihoda od ulaznica, "tek toliko da kupe jednu paletu briketa za zimu". A mnogi koji danas zarađuju od turizma u selu, više u njemu uopšte i ne žive.

"Za običnog turistu ovo su samo drvene kuće. Za nas su to ljudi. Tačno znamo ko je živeo u kojoj kući."

Selo u kojem se i dalje živi

Žistin, turistkinja iz Francuske, kaže da je upravo činjenica da ljudi i dalje žive u selu ono što ga čini posebnim.

"Obično su ovakva mesta muzeji. Ali ovde ljudi i dalje žive. To je jedinstveno", kaže ona za DW.

Kad je čula da pojedini stanovnici žele da Vlkolinec bude uklonjen sa Uneskove liste zbog turizma, kaže da razume njihovo nezadovoljstvo.

"To što vam ljudi svakodnevno šetaju kroz selo može da postane veoma neprijatno", kaže. "Ali, s druge strane, turizam doprinosi razvoju ovog kraja. Teško je reći šta je najbolje."

Status pod zaštitom Uneska pomaže očuvanju

Ne smatraju svi da je Unesko izvor problema.

Miro Parobek, zadužen za turizam u gradu Ružomberoku, kojem administrativno pripada Vlkolinec, priznaje da je turizam doneo određene izazove - ali smatra da rešenje nije skidanje sela s Liste svetske baštine, već bolje upravljanje.

"Naš prvi prioritet je očuvanje tradicionalne arhitekture", kaže Parobek za DW. "Ali želimo i da ovo ostane živo selo. Želimo da podržimo ljude koji tu žive."

Kaže da je grad već odgovorio na zahteve stanovnika tako što je velike festivale zamenio manjim kulturnim događajima. Pored toga, meštani se sada redovno sastaju s lokalnim vlastima kroz posebnu radnu grupu.

Opština pomaže vlasnicima kuća da konkurišu za sredstva za obnovu istorijskih objekata, a starijim stanovnicima obezbeđuje prevoz do obližnjeg Ružomberoka dva puta sedmično.

Parobek kaže da na svakoj ulaznici stoji ista poruka: "Vlkolinec nije muzej na otvorenom. Molimo vas da poštujete privatnost ljudi koji ovde žive."

Kako uskladiti turizam, zaštitu baštine i želje stanovnika

On priznaje da nije uvek lako pronaći ravnotežu između zaštite stanovnika i dočeka turista. Veliki deo njegovog optimizma zasniva se na planovima koji još nisu ostvareni.

Ružomberok pokušava da obezbedi sredstva iz Norveške za paket mera koje bi smanjile pritisak na selo. Plan obuhvata izgradnju sistema "parkiraj i nastavi peške" ispod naselja na padini, uređenje pešačkih staza, obnovu tradicionalnih štala i terasa, kao i pretvaranje nekadašnje seoske škole u društveni i kulturni centar.

Zašto u jednom selu ne žele više da su pod zaštitom Uneska? FOTO
trabantos/Shutterstock

Taj projekat bi, kaže Parobek, otvorio više mogućnosti da lokalni stanovnici rade kao turistički vodiči i čuvari kulturne baštine.

Da li je uopšte moguće skinuti selo s Uneskove liste?

Anton Sabuha je u manjini. Ali čak i kad bi ostvario svoju želju, uklanjanje Vlkolinca sa Liste svetske baštine bilo bi gotovo nemoguće.

Od uspostavljanja programa 1978. godine Unesko je uklonio samo tri lokaliteta: dolinu Labe kod Drezdena u Nemačkoj zbog izgradnje mosta sa četiri trake, istorijsku luku Liverpula zbog velikih urbanističkih zahvata i rezervat arapskog oriksa u Omanu, nakon što je veći deo zaštićenog područja izgubio status zaštite.

U sva tri slučaja UNESKO je reagovao zato što su lokaliteti nepovratno izgubili osobine zbog kojih su prvobitno upisani na Listu svetske baštine.

Do sada se nikada nije dogodilo da neka zajednica dobrovoljno zatraži uklanjanje sa liste.

Za sada nema naznaka da će Vlkolinec postati prvi takav slučaj.

Podeli: