Bruks o kolenima koja su rekla kraj: "Mogla sam još pet godina, ali mama je sad samo njegova"
Nekoliko minuta pre kraja utakmice za treće mesto, trener Šoprona traži izmenu. Ka aut liniji ide broj 32, a parket poslednji put u karijeri napušta Jelena Bruks.
Uz ovacije sa tribina, suze na licu, dok se pozdravlja sa svojim timom, nekadašnja kapitenka Srbije stavila je tačku na karijeru dugu više od 20 godina.
Igračka epoha jedne od najboljih evropskih košarkašica u ovom veku zvanično je završena početkom maja, kako je i bilo najavljeno na početku sezone 2025/26.
Jelena Bruks, nekada Milovanović - aut!
Pet godina nakon što se oprostila i od nacionalnog dresa Srbije, sada je i klupska priča završena.
"Mentalno sam se za to pripremala mnogo ranije, jer mi je telo govorilo da bi trebalo da bude kraj, fizički više nije moglo. Koliko god sam se za to psihički pripremala, opet mi je teško palo. Ispustila sam sve moguće emocije, posebno na toj poslednjoj utakmici, kada je tu bila moja porodica, otac, majka, brat, muž, Mateo... Moji najbliži ljudi. Momenat kada je stvarno bio kraj baš je bio emotivan. Vratim se i pogledam te slike i opet mi malo suze krenuo na oči. Nije mi svejedno, ali mislim da je pravo vreme i da sam napravila pravu odluku", priseća se Jelena Bruks za B92.sport poslednje utakmice u svojoj karijeru od pre nekoliko sedmica.
Košarkašica, koja je u aprili napunila 37 godina, osvrnula se i na svoj tok misli i na ono šta joj je kroz glavu prolazilo kada je krenula ka klupi poslednji put nakon više od dve decenije košarkaškog loptanja na svim meridianima - počev od Kraguejvca, preko Evrope, Amerike, Azije...
"Na terenu stvarno nisam uopšte razmišljala, na 3-4 minuta do kraja vodili smo 20 razlike, tada je trener napravio izmenu da izađem. Tada je sve krenulo. Prvo pozdravljanje sa trenerima, sa saigračicama i kada sam došla do fizija, Čivijinog sina Igora Kovačića, tu sam već pukla. On i ja smo zajedno prolazili kroz sve moje bolove, kukanja, plakanja... Tada je krenula reka suza, ne znam kada se to zaustavilo. Trajalo je nekoliko dana. Na utakmici uopšte nisam razmišljala, nisam sebi htela da namećem pritisak i stres, ali kada je došlo to pozdravljanje, tada sam spustila svoj gard, koji sam držala poslednjih nedelja. Tada je sve izašlo iz mene", sa emocijom izgovara Jelena.
U novembru minule godine, kada je još uvek bila aktivna igračica sa angažmanom u ženskoj košarkaškoj reprezentaciji Srbije kao tim menadžer, u razgovoru za naš portal istakla je da je u ovoj poslednjoj sezoni cilj da se iznese na pravi način sa izazovima moderne košarke i da ima značajnu ulogu u timu.
Šest meseci kasnije, Jelena je svoju karijeru završila u velikom stilu, uz MVP potpis, koji je imala godinama unazad. Njen Šopron pobedio TFSE na gostovanju 73:52, a Bruks je upisala 21 poen i 17 skokova, uz indeks korisnosti 39.
"Više mi je bio fokus da završim tu utakmicu u Budimpešti, da se ne vraćamo u Šopron. Samo sam rekla idem tamo, pa taman i pala na terenu, neću se vrati u Šopron. To mi je bio cilj, a ne ishod i moj učinak i sada već čuvena statistika. Mislim da u životu nisam imala 17 skokova na jednoj utakmici, ali tako se sve postavilo. Neko je valjda sve isplanirao da bude tako. Kako je išao tok utakmice, tako sam i ja igrala. Bilo mi je bitno da iskoristim svaki momenat na terenu, da budem što bolja i da mi završimo seriju".
"Ne mogu da spavam, ne mogu da hodam normalno, da savijem i ispravim nogu"
Devojka, koja je igrala na pozciji krilnog centra, košarkaški put počela je iz rodnog grada i Šumadije, preko Dubočice iz Leskovca i novosadske Vojvodine, pa sve do Spartaka iz Moskve, Dinama iz Kurska, turskih Orduspora i Bešiktaša, kao i španske Avenide.
Oprobala se u WNBA u Vašingtonu, ali je njenu klupsku karijeru obeležio Šopron, gde je u tri navrata provela ukupno 12 sezona i osvojila Evroligu 2022. godine, trofej koji ju je posebno obeležio i upotpunio reprezentativnu karijeru.
Nacionalni dres je nosila čak 18 godina i u svim reprezentativnim uzrastima osvajala je medalje. Ukupno devet: tri zlata, dva srebra i četiri bronze.
Nakon svega, telo je reklo da više ne može da izdrži napore profesionalne košarke i Jelena ga je poslušala.
"Najiskrenije, stvarno mi je bilo teško ove godine. Mučila sam se mnogo sa kolenom. Povredila sam se u septembru na nekoj glupoj igrici na treningu, od tad je krenulo samo da ide nagore. U decembru sam morala na operaciju, radila sam "čišćenje" kolena, ali nije mi pomoglo. Sada kada sam najzad bez tableta za bolove već nekoliko dana, ne mogu da spavam, ne mogu da hodam normalno, da savijem i ispravim nogu... To su problemi sa kojima se mučim, ali nadam se da će to bez trčanja i skakanja da se smiri i vrati u normalu, kako bih normalno funkcionisala. Baš sam se mučila, ali hvala Bogu, kada je najviše trebalo, našli smo način i dozu tableta da napunim baterije da koleno izdrži za Kup Mađarske, koji smo kasnije osvojili", bez zadrške priča Bruks i nastavlja u dahu.
"Tako je bilo u plej-of delu, nismo mogli da uđemo u finale, ali je lepše je kada pobedom završite sezonu, jer jači bi bolovi bili da sam morala da izguram i finalnu seriju. Putovanja su me ubijala, zato mislim da je najbolja odluka što sam sada rešila da završim karijeru. Ne želim da maltletiram sebe i telo, jer sam se već dovela u stadijum da ne mogu normalno da hodam, nažalost. Pretprošle sezone imala sam misao o završetku, ako je ne odigram kako treba, da će to biti to. Međutim, imala sam poduhvat s matičnim ćelijama u Litvaniji na levom, problematičnom kolenu i time sam rešile muke sa tim kolenom.
Prošle sezone u plej-ofu sam pokidala meniskus na desnom kolenu, ja sam tako igrala, uz injekcije da bih završila sezonu. Morala sam i na desnom da uradim taj zahvat sa matičnim ćelijama i rekla sam sebi da ću izdržati još jednu godinu. Takva je bila priprema, ali kako sam ulazila u sezonu, išlo je sve okej i onda samo odjednom na treningu imala situaciju, gde je koleno otišlo u hiperekstenziju, da nisam znala šta mi je sve puklo. Od tog trenutka kreće pakao do kraja sezone. Bilo je dobrih, manje dobrih i katastrofalnih perioda, ali uspeli smo da izguramo. Da lepo izguramo sezonu, cela ekipa je imala probleme sa povredom, ali nismo se predale. Uzele smo kup i treće mesto u ligi".
Ostaće zapisano da je bila vođa i deo trofejne generecije naše senirske reprezentacije, koja je od 2015. do 2021. godine osvojila dva evropska zlata (2015, 2021), olimpijsku (2016) i evropsku bronzu (2019) i četvrto mesto na OI u Tokiju.
Uz njeno ime stoji i pregršt individualnih nagrada, od koji posebno treba istaći da se nalazi u Top 10 poentera Evrolige svih vremena.
Uz trofejnu karijeru išle su i povrede i one manje lepe stvari, ali Jelena nema dilemu - sve bi opet ponovo.
"Da, bez ikakvog razmišljanja. Košarka mi je mnogo dala, ne samo na terenu nego i van njega. Od putovanja, prijateljstava, sve vrste emocija, od najlepših do najružnijih. Muža sam upoznala kroz košarku. Kada pogledam celokupnu sliku, sve bih opet ponovila. Po načinu na koji ja igram košarku, mogla sam da igra još pet godina bez problema. To su mi mnogi treneri rekli i ja to znam. Mogla sam još, ali dva najveća faktora su moja porodica i želja da Mateo ima brata ili sestru, kao i da moja kolena budu zdrava za normalan život. Možda sam poslednje godine išla protiv svog tela, ali sam ga opet najviše slušala i tako dolenela odluku".
Pored bronze sa OI u Rio de Žaneiru, ima i četvrto mesto sa Olimpijskih igara u Tokiju 2021. godine, koje je bilo njeno poslednje takmičenje u dresu reprezentacije.
Osvojila je bronzu na Svetskom prvenstvu 2007. za igračice do 19 godina, a sa generacijom U20 godinu dana kasnije bila je treća na EP.
Sa selekcijom U18 je osvojila zlato 2007. godine, kada je bila i MVP šampionata, kao i srebro 2006. godine, dok u kadetskom uzrastu ima i srebro iz 2004. godine.
Trofejni spisak je prilično dugačak, a da li je ostalo nešto što nije ostvarila, što joj nedostaje?
"Iskreno, ne. Nikada nisam bila tip igrača koji su sebi postavljali ciljeve - moraš to, to... Uvek sam težila tome da odradim i odigram najbolje što je u mojoj mogućnosti, da budem na nivou. Znala sam da klubovi zavise od mene, da nikada ne ostavljam na cedilu, da dam maksimum. Medalja sa SP - ne treba mi, imam dva evropska zlata, olimpijsku bronzu... To su neke stvari koje su meni vrh svega. Sada sam u Mađarskoj osvojila treće mesto, to jedino što nisam dosad uzela u mađarskoj ligi. Toliko puta sam bila šampion Mađarske, jednom sam izgubila finale i sada sam bila treća. Ne fali ništa, ne žalim ni za čim, sve sam radila punim srce, sa ljubavlju prema košarci, sa željom da uvek budem u najboljem svetlu", ističe Bruks.
"Da je mama imala bejzbol palicu, ne bi mogla da me otera na trening"
Koliko god da je bilo trenutaka koji posdećaju na epohe velikih uspeha i dostignuća, ima i onih koji su je menjali iz korena.
"Ružne stvari mogu da učine da se ti promeniš. Možda promena moje svesti kada sam otišla u Rusiju i kada nije bilo onako kako sam razmišljala, pa sam morala da pronađem način kako da pristupim tome, da prihvatim da nisam ta koja uvek nosim ekipu, da kao profesionalac naučim sve te neke stvari koje idu kroz sport, ali koje su bitne za život. Da mi nekada neće biti dato sve, nego da za nešto moram i da se izborim. Izazovi su ti koji te menjaju", kaže Jelena i posebno apostrofira izazovan period posle OI u Brazilu, kada joj se košarka više nije igrala.
"Rio 2016. godine, nakon osvajanje bronze, dobila sam pet dana i onda sam morala da se vratim u Salamanku. Otišla sam tamo, mama je bila sam mnom, da je imala bejzbol palicu, ne bi mogla da me otera na trening. Toliko nisam imala želju da idem na trening, a nisam to smela da kažem mami, iako je ona to znala. Pričale smo posle o tome, i tati pisala da ne zna šta mi je, jer sam bila totalno isključena. Svaki sportista ima unutrašnje borbe i kada čovek pređe preko toga, mnogo je jači i spremniji za dalje. To je bio izazov, nisam želela da igram košarku u tom trenutku, jer sam uskraćena slavlja i lepote u samom Kragujevcu i Srbiju zbog bronze, a morala sam da se vratim i da se pripremam za novu sezonu. To su neke stvari koje su me menjale tokom karijere, da ozbiljnije shvatam posao i profesiju, da je to sve normalno i da život i dalje. Posebno kada nešto osvojiš, telo ima potrebu da se isključi iz svega toga".
Thomas COEX / AFP / Profimedia
Jelenino ime uvek će biti sinonim za borbenost i košarkašku lucidnost, a pričaće se da je 2019. godine tri meseca nakon porođaja igrala za reprezentaciju i osvojila bronzu na EP u Beogradu sa sinom Mateom u naručju.
"Imala sam sreće što nisam imala nikakvih posledica i problema posle porođaja i povratka. Baš ništa, sve je prošlo normalno, ali ja to nikad više ne bih ponovila. Nisam imala to vreme sa detom. Da uvek budem tu, da ne mora neko drugi da ga čuva, već ja, jer sam ga sebi rodila, a ne mojoj mami ili mužu, da ga oni hrane, presvlače... I stvarno to ne bih više uradila, nema šanse. Ko god me je od košarkašica pitao, svima sam govorila, ako ne morate - nemojte. Naravno, ne kajem se, ali ne bih ponovila".
"Volim da prenosim znanje, ceo život sam bila glavni glas u ekipama"
KSS/Dragana Stjepanović
Vredi istaći da ostaje i njen uticaj na generacija devojčica, koje su se opredelile baš za košarku.
"To je nešto najlepše, kada pogledaš da je moj način igre i pristup imao uticaja na decu da se odluče za košarku. To me čini veoma srećnom, znajući da su ta deca nekada gledala mene. Ja nisam imala priliku, tada nije ni bila dostupna ženska košarka. I kada pomislim na to, baš je lep osećaj".
Iako "sveža penzionerka", Jelena je već od 2024. godine zagazila u nove košarkaške vode, kada je došla na poziciju tim menadžera U20 selekcije.
Isti posao trenutno obavlja i u seniroskom timu Srbije, u stručnom štabu Miloša Pavlovića.
"Sada ne razmišljam šta ću da radim, ali mogu sebe da vidim kao trenera. Volim da prenosim znanje, da pomažem, ceo život sam bila glavni glas u ekipama, da ne kažem motivator. Glas koji su svi voeleli i želi da da čuju. Mislim da mogu, to je neka budućnost, pa ćemo da vidimo. Uživam u ovom što radim sa reprezentacijom, ovo leto sam opet sa U20, uvek sa tu za reprezentaciju", ističe Bruks.
Do nekih novih uloga, uživaće u novonastaloj situaciji gde više nije u obevezi da ide na svoje, već na treninge svog sina Matea.
"Sada sam više nego spremna za život bez košarke. Neću ni da pomislim, govore mi idi u teretanu, a mene noge toliko bole. Spremna sam i uživam što dete mogu da odvedem na trening, da sam tu za sve što mu treba, da mogu sve da stignem. To su stvari koje pre nisam mogla. Što je Mateo stariji, vidim da mu je sve teže i teže, da mu je sve više nedostajalo kada odem, kada nisam tu da ga uspavam, da mu pročitam priču... Mateo je srećan što sam završila karijeru, jer sada je mama samo njegova", kroz osmeh Jelena Bruks završava priču za B92.sport.
Bitka igrača i Grend slemova se zaoštrava. Teniseri nisu zadovoljni udelom u prihodima i traže da Grend slem turniri budu kao ATP i WTA. Prvi protesti su zakazani na Rolan Garosu.
Prema poslednjoj izjavi Novaka Đokovića koju je dao posle poraza od Dina Prižmića u Rimu – najbolji srpski teniser nije najoptimističniji kada je u pitanju predstojeći Rolan Garos.
Kako je kontroverzni Vil Vejd zbog praznog rostera odlučio da "baci" pet miliona dolara na bivšeg pleja Partizana Jama Madara i zašto mu preti administrativna rampa od strane NCAA?
Nekoliko minuta pre kraja utakmice za treće mesto, trener Šoprona traži izmenu. Ka aut liniji ide broj 32, a parket poslednji put u karijeri napušta Jelena Bruks.
Košarkaši Crvene zvezde savladali su Cedevita Olimpiju (95:86) u majstorici četvrtfinala ABA lige i tako se plasirali u polufinale, gde ih očekuje okršaj sa Partizanom.
Košarkaški klub Crvena zveda malo pred ponoć se oglasio povodom izjave trenera Cedevita Olimpije Zvezdana Mitrovića date nakon majstorice četvrtfinala plej-ofa ABA lige.
Košarkaši Spartaka plasirali su se na fajnal-for Košarkaške lige Srbije pošto su i u drugom meču četvrtfinalne serije savladali KK Borac Čačak rezultatom 75:68.
Kako je kontroverzni Vil Vejd zbog praznog rostera odlučio da "baci" pet miliona dolara na bivšeg pleja Partizana Jama Madara i zašto mu preti administrativna rampa od strane NCAA?
Kako je kontroverzni Vil Vejd zbog praznog rostera odlučio da "baci" pet miliona dolara na bivšeg pleja Partizana Jama Madara i zašto mu preti administrativna rampa od strane NCAA?
Licitira se sa imenima klubova gde bi Vasilije Novičić mogao da nastavi karijeru, a da je sve veoma blizu, najavio je sportski direktor IMT-a Predrag Govedarica.
Najava drugog meča polufinala ABA lige između Crvene zvezde i Partizana. Partizan vodi 1:0 u seriji i ima prednost nakon pobede 100:94 u prvom meču, dok crveno-beli traže izjednačenje i produžetak serije.
Stala je Vojvodina na korak do trofeja Kupa Srbije, ali posle osvojenog drugog mesta i izborenih kvalifikacija za Ligu Evrope, može reći da je sezona bila uspešna kada se svedu računi.
Večiti derbi u polufinalu ABA lige doneo je sve ono što regionalna košarka godinama nosi sa sobom: veliku tenziju, promene ritma i na kraju dramatičnu završnicu u kojoj je Partizan uspeo da sačuva prednost i savlada Crvenu zvezdu (100:94) za vođstvo od 1-0.
Neće biti boljeg trenutka da za naslov "ukrademo" rečenicu iz popularnog videa, jer je jedan vozač je odvezao svoj Cybertruck u jezero da vidi kako reaguje. Na njegovu žalost, reagovala je policija.
Pojačan intenzitet saobraćaja tokom dana, kao i povoljnije i lepše vreme, donose veći broj motociklista i biciklista na putevima širom zemlje, upozorio je AMSS.
Komentari 2
Pogledaj komentare Pošalji komentar