Dosad je u B92.sport skeneru tradicija nalagala pojedinačno ocenjivanje učinka svakog košarkaša, ali nakon onoga što se dogodilo u Kaunasu – "papir" ostaje prazan.
Postoje porazi koji se analiziraju kroz procente i taktiku, a postoje i oni koji su toliko sramotni da svaka pojedinačna ocena gubi smisao. Ovoga puta nema "svetala" pored imena, jer niko ne zaslužuje ama bap nikakvu ocenu u noći u kojoj je Partizan doživeo drugi najubedljiviji poraz u svojoj istoriji u evropskim takmičenjima.
Ono što smo videli nije bila košarka, već odsustvo svakog poštovanja prema grbu koji ovi igrači nose na grudima.
Partizan trenutno izgleda kao najgora ekipa u eliti, skupina koja u ovakvom stanju nema apsolutno šta da traži u Evroligi. Dok se rivali bore za svaki posed, crno-beli deluju kao grupa građana koja se manekenski šeta terenom, bez trunke ponosa i borbenosti.
U toj opštoj letargiji, statistika postaje varka. Činjenica da je Bruno Fernando ostvario svoj najbolji poenterski učinak od dolaska u klub (16 poena) potpuno je irelevantna pred slikom kolektivnog raspada. Isto važi i za Dvejna Vašingtona; iako je bio dvocifren (17), njegov mizeran procenat šuta iz igre najbolje oslikava jalovost Partizanovog napada – 36,4% za dva, 25% za tri.
Možda je jedini koji još uvek pokazuje znake života i iskrenu brigu za ovaj tim Isak Bonga (12 poena, 4 skoka), ali jedan čovek ne može da zakrpi ambis koji su ostali otvorili.
Posebno boli partija onih od kojih se očekuje najviše, pogotovo u izuzetno teškim momentima za klub. Kapiten Vanja Marinković, igrač koji bi trebalo da bude oličenje defanzivne čvrstine, na terenu praktično nije postojao.
Pedja Milosavljevic/STARSPORT
Sterling Braun nastavlja da "teroriše" sopstvenu ekipu – u odbrani je nevidljiv, dok je u svakom kontaktu sa protivnikom bio na ivici da dopusti koš uz dodatno slobodno bacanje.
Šejk Milton je delovao kao čovek koji se košarkom uopšte ne bavi profesionalno, dok je Dilan Osetkovski izgledao potpuno izgubljeno u prostoru i vremenu.
Ipak, poseban osvrt zaslužuje Džabari Parker. Kao najskuplji i najplaćeniji igrač crno-belih, Parker nije pokazao apsolutno ništa, ponovo. I to nakon izjave da je "jedan od najboljih u Evropi".
Njegova nonšalancija dostigla je vrhunac u drugoj četvrtini kada se, nakon dosuđene mrtve lopte,nije udostojio ni da skoči na podbacivanju.Takav pristup, uz početničku grešku u koracima i olako prodatu loptu – uvreda je za svakog navijača koji "odvaja od usta" da bi kupio kartu. A ima ih – mnogo.
Odgovornost delom snosi i Mirko Ocokoljić. Niko ne spori da se srpski stručnjak nalazi u nezavidnoj poziciji zbog svega što se dešava u klubu, ali u meču gde gubite 40 razlike, gde vam se ekipa raspada pred očima – ostaje nejasno zašto Mitar Bošnjaković i Arijan Lakić nisu dobili ni sekund na parketu. Znajući njihovo dosadašnje zalaganje, oni bi sigurno "ginuli" za svaku loptu, za razliku od skupljih kolega koji su se predali bez ispaljenog metka.
Domaći sastav je do ovog trijumfa došao pre svega zahvaljujući neverovatnoj preciznosti, ostvarivši čak 63% uspešnosti šuta iz igre, dok je Partizan na drugoj strani uspeo da realizuje tek 46% svojih pokušaja.
Posebno se istakla nadmoć Žalgirisa u šutu za dva poena gde su pogodili 34 puta iz 46 pokušaja, dok su crno-beli bili znatno skromniji sa 22 pogotka.
Iako su oba tima imala sličan broj pokušaja za tri poena, Žalgiris je bio skoro duplo efikasniji sa devet ubačenih trojki naspram Partizanovih pet.
Najveći jaz u igri dva tima osetio se u kontroli reketa, gde je Žalgiris potpuno zagospodario sakupivši ukupno 41 skok, dok je ekipa Partizana u tom segmentu potpuno zakazala sa svega 18 uhvaćenih lopti. Ta razlika u skoku direktno je uticala na to da domaći tim ima znatno veći broj napada i lakih poena.
Tečna igra Žalgirisa krunisana je sa 26 asistencija, čime su pokazali odličan protok lopte, dok je Partizan ostao na 17 uspešnih proigravanja.
Zanimljivo je da su u nekim kategorijama timovi bili potpuno poravnati, pa su tako obe ekipe zabeležile po 15 izgubljenih lopti i po dve blokade, dok je Partizan imao čak i jednu ukradenu loptu više.
Sa linije slobodnih bacanja Žalgiris je takođe bio sigurniji, pogodivši 14 od 19 šuteva, dok su gosti realizovali 9 od 14 pokušaja.
Ocokoljić je nakon meča najavio hitan sastanak, ali se postavlja logično pitanje: koji su dalji koraci? Iako se "šuška" da je dolazak Đoana Penjaroje na klupu beogradske ekipe sve bliži, koja bi to trenerska ruka uopšte želela da preuzme ovu "raspuštenu bandu" posle svega viđenog?
Ovo sramotno izdanje direktno bruka bogatu istoriju kluba i njegove navijače, koji su toliko puta proglašavani za najvernije u Evropi. Oni ne zaslužuju poniženje od 41 poena razlike i ekipu koja ne zna šta znači borba.
Partizan je u Kaunasu izgubio mnogo više od utakmice – izgubio je obraz, a put do njegovog "pranja" biće dug i neizvestan.
Crvena zvezda je eliminisana iz kvalifikacija za Ligu šampiona, a posle veoma loše partije i poraza od Hapoela iz Ber Ševe (0:2), klub je najavio hitnu sednicu Upravnog odbora.
Crvena zvezda je eliminisana iz kvalifikacija za Ligu šampiona. Crveno-beli su u revanšu poraženi od Hapoela iz Ber Ševe sa 2:0, pa je izraelski tim posle dve utakmice slavio ukupnim rezultatom 3:0.
Košarkaši Partizana gostuju Žalgirisu Kaunas (19.00) u duelu u kojem oba tima traže povratak na pobednički kolosek posle ubedljivih poraza u prethodnom kolu Evrolige.
Ozbiljan klub, koji u poslednjih 10-15 godina ima kontinuitet igranja najvećih takmičenja. Ovu sezonu nisu počeli baš najsjajnije, sa tek dva boda u prva tri kola češkog prvenstva.
Drugi mandat u voljenom klubu Dejan Stanković završio je sa 24 pobede, tri remija i pet poraza. Kao glavni trener radio je još u Sampdoriji, Ferencvarošu i moskovskom Spartaku.
Možemo ovako unedogled i sada je kasno, bar za Ligu šampiona. Ostaje borba za Ligu Evrope. Nimalo lak protivnik, Viktorija Plzenj, u Beograd stiže već narednog četvrtka.
Uz svo poštovanje prema Hapoelu, ali i potencijalnom narednom rivalu Orhusu ili Sabahu, bila bi prava šteta za Zvezdu, zašto ne reći i neuspeh, ako se plasman u elitno takmičenje ne bi dogodio ovog leta.
Američki SwRI razvio je motor sa unutrašnjim sagorevanjem na vodonik koji nudi obrtni moment i performanse slične dizelašima, uz gotovo nultu emisiju CO2 iz izduvnog sistema.
Levoruki ljudi imaju imaju fleksibilniju raspodelu funkcija, zbog čega, između ostalog, mogu biti bolji vozači od desnorukih, reči su ruskog naučnika Valerija Litvinova.
Komentari 61
Pogledaj komentare Pošalji komentar