Nova vest
Šta čeka Partizan? 4

19.8.2026.

8:00

Hetafe je sve što španski fudbal ne voli

Od tika-take do Bordalasovog anti-fudbala: klub iz predgrađa Madrida postao je evropski izazov upravo zato što odbija da igra po pravilima po kojima je Španija postala svetska fudbalska sila.

Hetafe je sve što španski fudbal ne voli
ALEJANDRO MATIAS / imago sportfotodienst / Profimedia

Od izveštača B92.sport iz Madrida

Ako biste tražili fudbalsku ideju kojom se Španija predstavila svetu u poslednjih dvadesetak godina, teško biste mogli da pobegnete od lopte.

Lopta je bila početak i kraj svega. Kratak pas, kretanje, tehnička nadmoć, kontrola prostora, posed kao sredstvo kontrole utakmice. Španija je sa takvim fudbalom osvojila Evropsko prvenstvo 2008, Svetsko prvenstvo 2010. i ponovo Evropu 2012, a deceniju kasnije ponovo EURO 2024. i Mundijal 2026.

I jedna i druga slavna generacija španskog fudbala zasigurno će ostati upamćene je jedne od najcenjenijih reprezentacija u istoriji.

Čak i kada se kasnije raspravljalo o tome da li je tika-taka postala previše opsednuta posedom, suština je ostala ista: Španija je uvek želela da diktira utakmicu.

Nasuprot svemu tome postoji – Hetafe.

Klub iz predgrađa Madrida kao da je odlučio svima da gurne prst u oko i kaže: Ne moramo mi da diktiramo utakmicu. Dovoljno je da je učinimo onakvom kakvu protivnik ne želi.

I u tome je sva filozofija trenera o kome svake godine bruji Španija, Horhea Bordalasa.

Hetafe je sve što španski fudbal ne voli
EPA/MARISCAL

Ako je španski fudbal dugo insistirao na tome da lopta treba da bude najbolji prijatelj ekipe, Bordalas se ponaša kao da je lopta samo jedno od sredstava za ostvarivanje cilja.

Ništa mu ne znači da njegova ekipa ima 65 odsto poseda. Ma, ne interesuje ga da utakmica izgleda lepo. Ne zanima ga ni da protivnik posle meča kaže da je bio bolji.

Zanima ga rezultat. I, možda još više, da protivnik tokom 90 minuta igra Hetafeovu utakmicu.

To znači mnogo duela, druge lopte, direktan fudbal, disciplinovanu zonu, zatvaranje prostora, prekide, fizičku čvrstinu i konstantno insistiranje na tome da se protivniku oduzme komfor.

Zato Hetafe nije ekipa protiv koje je dovoljno biti "bolji". Morate biti spremni da budete "neprijatniji".

Upravo zbog toga je Bordalasov fudbal u Španiji postao gotovo zaseban pojam. Nije slučajno što se poslednjih godina koristi i izraz "getafear" – igrati u stilu Hetafea, odnosno ući u utakmicu koja je direktnija, tvrđa i manje atraktivna.

I tu počinje paradoks.

Jer ono što se estetski često prezire, rezultatski za Bordalasa i Hetafe – funkcioniše.

"Anti-fudbal" koji stalno preživljava

Ovaj 62-godišnji stručnjak (iako ni izbliza tako ne izgleda) je jedan od onih trenera koje protivnici ne vole, ali ih kolege treneri ne mogu ignorisati.

Njegov Hetafe nije slučajnost, niti je proizvod jedne generacije igrača. On godinama uspeva da klub koji nema finansijsku moć Reala, Barselone ili Atletika drži dovoljno daleko od opasnosti i dovoljno blizu evropskih pozicija da ga niko ne može olako otpisati.

Prošle sezone završio je sedmi u La ligi i izborio plasman u kvalifikacije za Ligu konferencije. Bordalas je potom dobio i novi, trogodišnji ugovor.

To je možda najbolji argument protiv svih onih koji njegov fudbal svode na "bacanje lopte napred i udaranje".

Ta njegova "slučajnost" ne traje godinama. Već traje sistem. A Bordalasov sistem je veoma jasan.

Španci vole da pobede lepo. Bordalas voli da pobedi.

Hetafe je sve što španski fudbal ne voli
ALEJANDRO MATIAS / imago sportfotodienst / Profimedia

Možda je zato Hetafe toliko zanimljiva pojava u španskom fudbalu. Jer Španija je svoju modernu fudbalsku reputaciju izgradila na tome da kontrola može biti lepša od sile.

Bordalas je napravio karijeru dokazujući suprotno – ponekad je kontrola upravo u tome da protivniku ne dozvolite da igra.

Ako Barselona želi da vas uguši loptom, Hetafe želi da vas uguši prostorom. Ako reprezentacija Španije želi da protivnik trči za loptom, Hetafe želi da protivnik trči za rezultatom.

Ako je tika-taka bila ideja da se utakmica igra onako kako vi želite, Bordalasova ideja je da se utakmica igra onako kako protivnik ne želi.

I upravo zbog toga ga je tako teško pobediti.

Ne moraš da budeš bolji – moraš da preživiš Hetafe

To je ono što sada čeka Partizan.

Prvi meč plej-ofa Lige konferencije igra se ovog četvrtka, 20. avgusta u Madridu, a odlučujući revanš je sedam dana kasnije u Beogradu.

Za crno-bele najveća opasnost, izvesno je, neće biti nijedan pojedinačni igrač. Biće to Bordalas i karakter utakmice koji on odredi.

Protiv Hetafea je veoma lako napraviti grešku, skrenuti pogrešnim putem i onda nesvesno početi igrati njegovim ritmom.

Rasprave su redovna "pojava" na terenu, kao i prekidi. Jaki dueli, faulovi. Mnogo faulova. U "tuči" za drugu loptu je Hetafe možda i najopasniji.

I odjednom je prošlo 60 minuta, a vi shvatate da utakmica uopšte ne liči na ono što ste planirali. To je Bordalasova pobeda čak i pre nego što njegov tim postigne gol.

Hetafe je sve što španski fudbal ne voli
EPA/Kiko Huesca

Ali bi bilo jako pogrešno španskog trenera predstaviti samo kao čoveka koji tera svoje igrače da budu grubi. Njegov rad ima mnogo više taktike nego što se spolja vidi.

Igrači koji su radili sa njim govore o jasnim zahtevima, intenzitetu i veoma precizno definisanim ulogama. Novi vezista Ramon Teras, koji se ovog leta vratio pod Bordalasovo vođstvo, posebno je isticao zahtevnost rada i zajedništvo ekipe.

I sam Bordalas je pred početak nove sezone govorio o potrebi za ravnotežom između odbrane i napada, što je zanimljivo jer je upravo "anti-fudbal" najčešća etiketa koju dobija.

Možda je najpoštenije reći: Bordalas nije trener koji ne razume lep fudbal. On je trener koji ne veruje da je lep fudbal obavezan uslov za pobedu.

To je velika razlika.

Šta Partizan da očekuje?

Partizan u Madrid ne ide da igra protiv španske verzije Real Madrida ili Barselone. Ne ide protiv ekipe koja će mu nužno uzeti loptu i pokušati da ga 90 minuta gura u njegovih 30 metara.

Ide protiv nečega mnogo nezgodnijeg. Protiv ekipe koja će pokušati da mu promeni prirodu utakmice. I tu će možda biti najvažniji psihološki deo dvomeča.

Partizan mora da bude spreman da utakmica bude ružna. Da bude spora, nervozna, puna prekida. Da u pojedinim trenucima nema fudbala kakav bismo voleli da gledamo.

Jer Hetafe upravo na takvo tle želi da vas dovede. U svet u kojem lopta nije kralj, posed nije svetinja, a atrakcija nije cilj.

Hetafe je sve što španski fudbal ne voli

"Hetafe je sve što Španci ne vole" u naslovu zvuči pomalo provokativno. Ali iza te "provokacije" postoji zanimljiva fudbalska istina.

Španija je postala evropski i svetski prvak pokazujući koliko fudbal može da bude lep kada je lopta pod kontrolom najboljih tehničara na svetu.

Hetafe je, sa druge strane, napravio svoju reputaciju tako što je pokazao koliko fudbal može da bude efikasan kada lopta više nije najvažnija stvar na terenu.

Zato ga deo španske javnosti ne voli, protivnički navijači organski ne podnose, a njegove utakmice često nisu reklama za fudbal.

Ali zato ga treneri jako poštuju.

Jer postoji nešto mnogo gore od ekipe koja igra ružno.

Ekipa koja igra ružno, a zna zašto to radi – i ume da pobedi.

E, takav je Hetafe.

Hetafe je sve što španski fudbal ne voli
Dennis Agyeman / Zuma Press / Profimedia

Podeli:

Komentari 4

Podeli:

U fokusu

Vidi sve
Najnovije Novo Sport Sport B92 Video Video Meni Menu