Strategijom razvoja turizma Vlade Srbije iz 2006. godine Sokobanja je označena kao srpska banja sa najvećim razvojnim potencijalom i jedna od sedam najatraktivnijih turističkih destinacija u Srbiji.Prirodne lepote, gostoprimstvo lokalnog stanovništva, bogata istorija i raznovrsni turistički sadržaji doprineli su tome da Sokobanja iz godine u godinu privlači sve veći broj posetilaca, piše na Zvaničnoj prezentaciji Opštine Sokobanja.Shutterstock/sanjaradivojevicIstorija ovog kraja seže duboko u prošlost. Arheološki nalazi na lokalitetima Trebič i Popovica svedoče da je na području današnje Sokobanje postojalo ljudsko naselje još u doba neolita i bronzanog doba. Prema zapisima putopisca Feliksa Kanica, Sokobanja je naselje rimskog porekla, a pretpostavlja se da je njeno prvobitno ime nastalo od latinske reči balnea, što znači kupatilo ili banja.Tokom vekova Sokobanja je bila značajno mesto na ovim prostorima. Nakon Kosovske bitke 1398. godine dospela je pod tursku vlast, a pominje se i u biografiji despota Stefana Lazarevića koju je napisao Konstantin Filozof. O banji su pisali i putopisac Feliks Kanic, Vuk Karadžić, Evlija Čelebija i drugi znameniti autori.Shutterstock/seratoTurskio Amam - simbol SokobanjeJedan od najpoznatijih simbola Sokobanje jeste turski Amam, podignut 1663. godine na izvoru lekovite termalne vode. Nakon konačnog oslobođenja od Turaka 1833. godine, knez Miloš Obrenović naredio je njegovu obnovu. Pored amama izgrađena je i posebna kada za kneza Miloša, koja je i danas u funkciji.Sokobanja je tokom svoje istorije privlačila brojne znamenite ličnosti. Ovde su boravili i stvarali Stevan Sremac, Branislav Nušić, Isidora Sekulić, Ivo Andrić, Meša Selimović i mnogi drugi. Među čestim gostima bili su i naučnici poput Jovana Cvijića, Josifa Pančića i Dragoljuba Jovanovića, koji je proučavao lekovitost sokobanjskih termalnih izvora.Krajem 19. veka svom rodnom kraju često se vraćao i mitropolit Srbije Mihailo, rođen kao Miloje Jovanović. Njegovim zalaganjem 1894. godine u Sokobanji su podignuti velika škola i crkva.Shutterstock/Dorian HLekovite vode SokobanjeLekovitost sokobanjskih voda naučno je potvrđena početkom 20. veka. Godine 1908. ispitivanja je sproveo profesor Marko Leko, dok je dodatna istraživanja 1932. godine obavio profesor Dragoljub Jovanović, saradnik čuvene naučnice Marije Kiri.Najveće prirodno bogatstvo Sokobanje predstavljaju termomineralni izvori čija se temperatura kreće od 28 do 45 stepeni Celzijusa. Ove vode spadaju u grupu radioaktivnih oligomineralnih sulfidnih hipertermalnih i hipotermalnih voda, a vekovima se koriste u preventivne, terapijske i rehabilitacione svrhe.Shutterstock/Golubov.IvanaPored lekovitih voda, Sokobanja je poznata i po izuzetno kvalitetnom vazduhu. Stručnjaci ističu da klimatski uslovi i povoljan odnos pozitivnih i negativnih jona u atmosferi posebno pogoduju osobama koje pate od bronhitisa i bronhijalne astme. Najizraženiji efekti zabeleženi su u zoni Ozren – Leskovik – Devica, koja predstavlja jedno od najvrednijih prirodnih područja ovog kraja.Danas Sokobanja uspešno spaja bogatu istoriju, prirodne lepote i savremenu turističku ponudu, potvrđujući status jedne od najznačajnijih i najposećenijih banjskih destinacija u Srbiji.
0 Komentari
Sortiraj po: