Svi su čuli za Vezuv, ali malo ko zna šta je Monte Soma. Ova druga planina je zapravo rodila Vezuv. Ali to je duga priča. U nju ulazim turističkim autobusom u kojem su nakrcani dokazi vavilonske pometnje – ljudi koji međusobno pričaju na najmanje petnaestak jezika.Žena koja nam je dodeljena kao vodič govori engleski sa jakim italijanskim naglaskom. Ali njenu priču nećemo slušati dugo. Vezuv se nalazi na svega devet kilometara od Napulja. Samo što smo izašli iz grada, već se isključujemo sa auto-puta i penjemo se serpentinama ka vrhu čuvene planine.Shutterstock/Mike SeamanUsput saznajemo da zapravo život na obodu aktivnog vulkana u doslovnom smislu te reči – cveta. Iako je, prema rečima vodiča, zabranjeno da se sadi vegetacija u samom ugroženom pojasu, vozimo se pored kuća sa izuzetno bujnim baštama u kojima dominira zimzeleno, mediteransko rastinje. Kao i u Napulju, i ovde, u podnožju vulkana, pravila su samo neobavezni predlog.Pulčinela i buketRazmišljam o tome da je okolina u antičkim vremenima, barem prema pričama, bila puna džinovskih, vatrenih bandita, giganata, sinova Zemlje. I njih je pobedio Herkul. Mnogo trajniji trag je ostavila priča iz rimskih vremena, prema kojoj Vulkan, bog vatre, rimska verzija grčkog Hefesta, ovde ima radno mesto. Njegove podzemne kovačnice izazivaju zemljotrese i erupcije. Ne treba da se izostavi ni Diznijeva veštica Magika Vrač koja živi na ivici kratera i mućka svoje čarobne napitke.Umesto njih, kroz prozor ugledam Pulčinelu, karnevalski lik iz narodnog napuljskog pozorišta. Šta bi bio ovdašnji humor, kada se ne bi sprdao sa smrtnim opasnostima?Autor bazaltne skulpture teške 45 tona jeste ovdašnji umetnik Lelo Esposito. Nazvao ju je „Gli Occhi del Vesuvio“ – Oči Vezuva.Umetnički pokušaj da se očima vulkana, svedenim na bezazlenu masku Pulčinelu,  pogleda Napuljski zaliv.Nešto dalje je mesto na kojem nas autobus iskrcava. Naredna dva kilometra moraćemo da se popnemo makadamskim putem. Ako postoji pravično obeštećenje za hodanje po vrelom danu do kratera vulkana, onda su to predeli koje oko upija i zauvek čuva u trezoru lepih slika sa putovanja.Napuljski zaliv i grad koji se pružio kao lenja dama sa raskošnim haljinama od kamene čipke.Crne stene iz kojih niče cveće vedrih boja.Smrt spava, a lepota uzima maha.Shutterstock/Viagens e CaminhosVulkan je ružan, ali njegova žena Venera je lepotica.U susret nam dolazi stariji par. On je, sudeći po melodiji žalopojke, negde iz Dalmacije. Kaže da je prestar za veranje po brdima, šta će mu to.Kao protivargument uberem nekoliko cvetova i složim ih u vezuvski buket. Zbog njega se vredelo penjati ovamo.Na usponu se ponavlja preplitanje jezika ovog sveta. Valjalo bi postaviti jednostavno pitanje svima nama – šta nas je dovelo ovamo? Svakako, Vezuv je verovatno najslavniji vulkan sveta. Ali to nije dovoljno, kao ni turistički marketing ili instagramsko ludilo – lov na sliku sa kraterom.Pretpostavljam da je ljudski poriv koji ga gura na ovakve izlete nešto složeniji. Nije li neverovatna snaga vulkana, koja je 79. godine posle Hrista – dakle skoro pre dva milenijuma – razorila četiri okolna antička grada, to što nas fascinira? Vulkan trenutno spava. Ali on to ume da radi stotinama godina pa onda opet pokaže svoje pravo lice. Pojave se ognjeni džinovi, Vulkan pregreje svoje kovačnice pa iz njih poteče reka istopljenog stenja.I to golica našu maštu. Mi se penjemo stomakom same bazaltne smrti, sve do njenih razjapljenih ralja. Tešimo sebe da ona spava. Ali nam zapisana istorija, narodno pamćenje u pričama kao i naučni nalazi kažu – probudiće se. Vezuv je sada visok jedva 1300 metara. Pre čuvene erupcije imao je mnogo veći vrh. On je zapravo posledica, a ne uzrok eksplozivnog uništavanja ogromnog planinskog masiva. Shutterstock/avsinnPrema vrhu se penje i staro i mlado. Starac sa štapom. Tinejdžerke. Otac sa troje dece. Jedno je uprtio u nosiljku – nekada bi ljudi upotrebili reč sepet.Sve liči na bizarno hodočašće.Vulkan stariji od čovekaSama reč Vezuv starija je od latinsko-grčkog sveta i ima svoje korene u najstarijem indoevropskom jezičkom supstratu. Povezana je sa značenjima kao što su vatra, blesak, gorenje. Vatreni bi bio možda najbliži prevod.Geolozi kažu da se vulkan nalazi u subdukcionoj zoni između afričke i evroazijske ploče. Obim samog vulkana je u podnožju 80 kilometara. Istorija vulkanizma ovde počinje pre 400 000 godina, u pleistocenu.To znači da je ovo što gledamo starije od svega ljudskog.Pre više od 18 000 godina – tako tvrde naučnici – došlo je do erupcije koja je izbacila vulkansku iznutricu u stub visok 20 kilometara. Desetak kilometara od vulkana nataložio se sloj od preko šest metara. Više takvih događaja zabeležili su vulkanolozi - ljudi koji umeju da čitaju zemlju. njene ožiljke i slojeve kao tekst.Znao sam sve ovo i pre uspona. Sve to može da se iskusi u pametnim dokumentarcima i dobrim knjigama. Ali bez razmišljanja i dalje koračam kosinom Vezuvove kupe, kao da me gore čekaju odgovori na pitanja, za koje i ne znam da sam ih postavio.Osvrnem se i pogledom obuhvatim pređeni put. Ulaz u Nacionalni park Vezuv sada izgleda kao maketa. A druga polovina planine od koje je nastao Vezuv stoji naspram nas kao crni zid.Nekoliko puta zastajemo da dođemo do daha. Oni mlađi nas pretiču. Onda se desi da ih sretnemo negde pred ciljem kako oni hvataju dah. Kao da vulkan kaže – priđi mi sporo, s poštovanjem.Svi smo čuli za sudbinu koja je zadesila Pompeje. Hronika erupcija neumoljivo ukazuje na to da sa ovog mesta smrt među ljude silazi periodično. Takozvane plinijske erupcije nazvane su po Pliniju Mlađem. On je kao svedok erupcije 79. godine opisao crni oblak koji silazi niz padine vulkana. Sada znamo da je to najopasniji oblik vulkanizma. U mešavini gasova, usitnjene lave, kamenja, vulkanskog pepela ne može ništa da preživi. Temperatura od 300 do 800 stepeni garantuje brzu smrt svim živim bićima. Nema skloništa. Oblak se kreće brzinom do 700 kilometara na čas.Pre četiri milenijuma jedna takva erupcija je ostavila tragove i do 15 kilometara od vulkana. Uništila je sva ljudska naselja bronzanog doba u okolini. Sedamdesetih su italijanski građevinski radnici, prokopavajući trasu auto-puta, pronašli ostatke sela iz bronzanog doba koje je bilo pokriveno vulkanskim pepelom.Pod vulkanomDugi periodi uspavanosti vulkana stalno su zavaravali ljude. Plodno vulkansko tlo, zgodno za uzgajanje najboljeg voća – posebno grožđa – privlačilo je naseljenike posle svake katastrofe. Zbog blizine metropole Napulja i okolnog, gusto naseljenog područja, u potencijalno opasnom krugu oko vulkana – u crnoj zoni –  živi tri miliona ljudi.Gledam Napuljski zaliv i razmišljam o pravcu vetra koji je odlučio da Napulj bude pošteđen, a Pompeji uništeni. Setim se kultne knjige „Ispod vulkana", britanskog pisca Malkoma Laurija te istoimenog filmskog remek-dela Džona Hjustona. Bilo je to ispod nekog drugog vulkana u Meksiku. Ali opomena je aktuelna.Ovde na Vezuvu se vidi jasnije nego na drugim mestima – problem nisu vulkani nego ljudi.Tačne misli se javljaju u pokretu, na visini. Možda je njihov tok zapravo smisao uspona do ivice kratera. Na Vezuvu shvatimo koliko smo mali. Koliko je krhka nit koja nas veže za sve što poznajemo i volimo.Još nekoliko koraka i konačno smo tu. Poslednji put se Vezuv javio 1944. Od tada izgleda ovako mirno, skoro bezazleno. Ali treba verovati naučnicima da duboko u njegovom utrobi ima dovoljno magme. Primećujem i merne stanice sa senzorima. Na njima posetioci ostavljaju nalepnice.Moja saputnica, iznervirana vrućinom i usponom, iznad kratera postavlja retoričko pitanje: „Sve li smo preturili preko glave da vidimo ovu – rupu?“Tako je. Nadneseni za tren nad ovaj potkožni čir zemljine kore, nad ružnu, opasnu aknu, moći ćemo da se radosno vratimo svojim  običnim životima i da se pravimo da vulkani ne postoje.Ipak, svaki put kada niz grlo klizne  dobro kampanijsko ili sicilijansko vino, ja ću u sebi da se zahvalim bogu Vulkanu koji je svoj pepeo poklonio vinovoj lozi.Limun kao dunjaUzeo sam jedan kamičak i stavio ga u džep. On će kod kuće da se druži sa istim takvim materijalom iz Kohema ili iz Caričinog grada. Šta bi to kamenje jedno drugom moglo da ispriča, kada bi umelo da govori? Ili možda ume ali, to čini uglavnom noću. Samo mi ne umemo da čujemo?Silazak je bio opasniji od uspona. Kao na šljaci, patike su proklizavale. Sišli smo do polazne tačke bez padova i lomova. Nismo sreli ni ognjene džinove, ni hromog Hefesta ni Magiku Vrač. Ali sam video Bogorodičine slike na crnom zidu kratera. Ljudi koji žive sa vulkanom naučili su da se mole.Iz autobusa sam mahnuo Pulčineli. Pre silaska sa planine zaustavili smo se kod jednog proizvođača limončela. Bilo je dovoljno da nam pokaže svoje džinovske primerke limuna. Odnos veličina između limunova koji uspevaju na vulkanskoj zemlji i onih koje kupujemo u prodavnici jeste odnos između krupne dunje i sitnog kokošijeg jajeta.Probali smo njegove napitke – likere od limuna sa dodacima mocarele ili pistaća. Lako je njemu da bude gazda i umetnik kada mu je voćnjak pođubrio Hefest.Okrepili smo se u restoranu na padini vulkana. Preko pice margarete pukao je pogled na celi Napuljski zaliv. Dobro je da se ponekad nadneseš nad vulkan, da posmatraš njegovo grotlo. Niče bi rekao da – ukoliko to dovoljno dugo radiš – možeš da osetiš i kako grotlo posmatra tebe.Pa si srećan što si živ. I što vulkan spava.
0 Komentari
Sortiraj po: