Priča o ljudima koji su naučeni da ne pitaju koliko još mogu, već koliko još treba. O ekipi koja je na Evropsko prvenstvo došla bez pompe, ali sa teretom istorije na leđima i odgovornošću prema svemu što je ostavljeno u amanet.
Osam dugih godina čekanja na evropsko zlato stalo je u nekoliko dana u kojima reprezentacija Srbije nije igrala samo protiv najjačih rivala kontinenta, već i protiv sopstvenih granica.
U bazenu su stajali protivnici, ali izvan njega – umor, bolesti, pritisak javnosti, sumnje i tiha pitanja koja se ne izgovaraju naglas. I kada se danas kaže da su "delfini" ponovo šampioni Evrope, to zvuči kao još jedna sportska vest. Jedna u nizu. A u stvarnosti – to je dragocena pobeda nad svim onim što se ne vidi u zapisniku, tabelama i statistikama.
Jer ovo prvenstvo nije osvojeno samo golovima, blokovima, asistencijama i odbranama. Osvojeno je noćima bez sna, jutarnjim treninzima na kojima je bilo više tišine nego snage, stomacima koji su se bunili i telima koja su tražila predah, ali ga nisu dobila.
Osvojeno je pogledima saigrača koji govore više od reči, stiskanjem zuba i odlukom da se ide dalje i onda kada razum kaže da je dosta.
Sedmorica igrača koji ustaju u zoru sa temperaturom, mučninom, povraćanjem i potpunom iscrpljenošću, a onda ulaze u bazen da brane boje zemlje. Ne zato što moraju, već zato što drugačije ne znaju. To nije taktika, to nije plan sa papira – to je karakter. To je ono što razlikuje dobru ekipu od šampionske.
U meču sa Italijom, u polufinalu koje je lomilo ceo turnir, Srbija je igrala onako kako se igra kada nemaš više šta da čuvaš osim ponosa. Kada ne razmišljaš o sutra, već samo o sledećem duelu, sledećem bloku, sledećoj odbrani. Igrali su bolesni, iscrpljeni, ali zajedno.
Jakša koji povraća već na rasplivavanju, Ćuk i Glušac koji praktično ne treniraju između polufinala i finala, igrači koji se u bazenu oslanjaju jedni na druge više nego ikada.
Finale je bilo potvrda svega toga. Ne samo kvaliteta, već kontinuiteta.
Slobodan Sandić / Vaterpolo savez Srbije
Još jedno finale, još jedna pobeda. Osamnaesto. Broj koji sam po sebi govori dovoljno. Jer Srbija finale ne gubi. Ne zato što je uvek jača, ne zato što je uvek dominantnija u igri, nego zato što je uvek spremna da da više nego što ima. Da izvuče poslednji atom snage onda kada svi drugi već staju.
Ovo evropsko zlato nije povratak na tron, jer Srbija sa tog trona nikada suštinski nije ni silazila. Ovo je podsetnik ko smo. Da se generacije menjaju, ali da se dres ne menja. Da se imena možda smenjuju, ali da odgovornost ostaje ista. Da pritisak ne nestaje, ali da se s njim živi, raste i pobeđuje.
Putevi do pobeda skoro nikada nisu lepi, laki i spektakularni. Ali su pobede uvek zaslužene. I možda je baš zato ovo zlato teže od mnogih prethodnih – nije došlo u idealnim uslovima, bez problema i prepreka. Došlo je onda kada je bilo najteže, kada je bilo najlakše odustati.
A takva zlata ne blede. Ona ne stoje samo u vitrinama. Ona ostaju zauvek, baš kao i ono, sada već čuveno pitanje i ovogodišnjeg MVP-ja finala Dušana Mandića:
Tim iz Emirata već je obezbedio potpise Okoba, Dajala, Blosomgejma, Dijakitea i Minca, vodi borbu za Fransiska, sanja Hezonju, želi Jabuselea ako napusti NBA… a na klupi vidi Ćavija Paskvala.
(Pre)dugo traje sapunica oko toga za koji nacionalni tim će igrati Andrej Stojaković, nagađanja je dosta, a konačno smo čuli i direktan odgovor od strane košarkaša Ilinoisa.
Legendarni italijanski stručnjak Karlo Ančeloti zvanično je produžio ugovor sa reprezentacijom Brazila do 2030. godine, potvrđeno je iz Fudbalskog saveza Brazila.
Partizan ozbiljno radi na pojačanjima za narednu sezonu, a prva želja crno-belih na bekovskim pozicijama je američki košarkaš Armoni Bruks, koji iza sebe ima sjajnu sezonu u Italiji.
Novak Đoković odigrao je najgori Masters u Rimu u karijeri, pošto je prvi put poražen u svom prvom meču na tom turniru. Bolji je bio Dino Prižmić u tri odigrana seta.
Vaterpolista Srbije Vasilije Martinović govorio je za B92.sport o utiscima koji se, verovali ili ne, još uvek nisu potpuno slegli nakon osvajanja zlata na Evropskom prvenstvu.
Ministarstvo sporta Republike Srbije brzo je reagovalo nakon velikog uspeha vaterpolo reprezentacije, i za manje od 24 časa od osvajanja zlatne medalje izvršilo je isplatu novčanih nagrada igračima i selektoru nacionalnog tima.
Neka takmičenja se najave bez euforije, samo stavom i nekom čudnom sigurnošću koja lebdi u vazduhu. Baš tako je počela priča vaterpolista Srbije o zlatu u Beogradu.
Legendarni italijanski stručnjak Karlo Ančeloti zvanično je produžio ugovor sa reprezentacijom Brazila do 2030. godine, potvrđeno je iz Fudbalskog saveza Brazila.
U prethodna dva finala uspešniji je bio beogradski klub, uključujući i prošlogodišnjih 3:0 u Zaječaru, pa je jasno da tim iz Novog Sada ima i dodatni motiv da konačno uzvrati udarac.
Marko Nikolić još jednom je oduševio fudbalsku javno i pokazao o kakvom se treneru radi, jer je sa još jednim klubom uspeo da dođe do šampionske titule.
Svetska federacija vodenih sportova objavila je formulu po kojoj će se vaterpolo reprezentacije kvalifikovati za Olimpijske igre u Los Anđelesu 2028. godine.
Vest da je Uroš Stevanović ovog 4. maja podneo ostavku na mestu selektora vaterpolo reprezentacije Srbije, nepunih pet meseci posle evropskog zlata, iznenadila je sportsku javnost.
Nova Android funkcija, pod nazivom "Kontekstualni predlozi" (Contextual suggestions), može da predvidi sledeće korake koje biste mogli preduzeti na osnovu toga gde se nalazite ili šta radite.
Nakon godina stagnacije, gubitka tržišnog učešća i tehnološkog zaostajanja za konkurencijom, Intel proživljava renesansu koju je malo ko mogao da predvidi.
Komentari 1
Pogledaj komentare Pošalji komentar