Čuveni Praja preminuo je u svojoj 73. godini života, a iza sebe imao bogatu košarkašku karijeru.
Naravno da svi Praju najviše pamte i sećaju se dok je igrao za Partizan, gde je u tandemu sa Draganom Kićanovićem činio jedan od najboljih tandema u istoriji kluba.
Dalipagić je rođen i odrastao u Mostaru, gde ga je na jednoj utakmici primetio Ranko Žeravica koji ga je 1971. godine doveo u Partizan.
Međutim on tada nije postao igrač Partizana, već je odlučio da ode u Jugoplastiku, jer je bila bliža Mostaru, a za crno-bele će igrati kada budu zaigrali u najjačoj ligi u Jugoslaviji.
Ali naredne godine Partizanov funkcioner Đorđe Čolović je obećao da Dalipagiću da se pravi tim za budućnost, pa je Dražen odlučio da dođe u crno-bele.
To ga je koštalo šestomesečne suspenzije od strane Košarkaškog saveza BiH, zbog čega je Dalipagić propustio početak sezone.
Svoju prvu zvaničnu utakmicu u dresu Partizana je igrao protiv Zadra i postigao je svega šest poena, da bi pred domaćim navijaćima debitovao protiv Lokomotive iz Zagreba je postigao 21 poen.
Samo godinu dana kasnije u tim je stigao i Dragan Kićanović, dok je sa njim Dalipagić osvojio svoju prvu titulu u sezoni 1975/76.
Sve do 1982. godine Praja je odigrao deset sezone u Partizanu, ukupno je odigrao 305 utakmica, i dan danas je sa prosekom od 33,7 poena najbolji strelac u istoriji crno-belih.
Sa Partizanom je osvojio dve titule prvaka države kao i dva Kupa Radivoja Koraća.
Posle karijere u Beogradu otišao je u Veneciju, potom Udine i Veronu. Tri puta je bio najbolji strelac tamošnjeg šampionata, dok je na utakmici protiv Virtusa kada je igrao za Veronu ubacio 70 poena.
U sezoni 1982/83 nosio je dres Real Madirda, ali je za kraljevski klub igrao samo u Evroligi, da bi u svojoj na nagovor svog velikog prijatelja Zorana Moke Slavnića prešao u Crvenu zvezdu.
Iako je imao 40 godina u sezoni 1990/91 u dresu crveno-belih uspeo je da ukupno postigne 321 poen.
Praja je bio jedan od igrača iz Evrope za kojeg su se interesovali i pojedini NBA timovi. Ali je od nastupa za Boston Seltiksi u čijem kampu je bio najbolji igrač.
Ipak je odlučio da odustane od NBA lige najviše zbog neslaganja sa FIBOM i zbog čega ne bi mogao da igra za reprezentaciju Jugoslavije.
Što se tiče reprezentacije odigrao je 246 utakmica i sa nacionalnim timom je osvojio mnogo medalja.
Zlato je osvojio na Olimpijadi u Moskvi 1980. godine, kao i na Svetskom prvenstvu u Manili, gde je proglašen za najboljeg igrača.
Srebro je imao u Montrealu 1976. i na Svetskom u Portoriku i na prvenstvu Evrope 1981. godine.
Treći je bio na Mundobasketu u Kolumbiji naredne godine.
Nosio je zastavu Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1984. godine u Los Anđelesu, a 1977. godine je poneo titlulu najboljeg igrača u Evropi.
Godine 1978 postao je najbolji igrač Jugoslavije.
Posle igračke karijere uplivao je u trenerske vode, gde je vodio italijansku Goricu, MZT Skoplje i Astra Banku iz Beograda.
U januaru 2005. godine postao je član Kuće slavnih u Springfildu.
Odlikovan je Ordenom Nemanje II stepena, a na inicijaticvu Pedra Fernandeza koji je bio trener Reala otvorena je kuća slavnih gde su postali članovi Ranko Žeravica, Borislav Stanković i Dražen Dalipagić.
Novak Đoković odigrao je najgori Masters u Rimu u karijeri, pošto je prvi put poražen u svom prvom meču na tom turniru. Bolji je bio Dino Prižmić u tri odigrana seta.
Svetislava Pešića je teško zamisliti bez košarke. Zato i ne zvuči naročito iznenađujuće što je, nakon najavljenog završetka trenerske karijere na kraju sezone, nagovestio da će možda ipak da ostane uz sport koji voli.
Košarkaši Bešiktaša savladali su Fenerbahče u meču poslednjeg kola ligaškog dela turskog prvenstva 85:72, ali to nije bilo dovoljno za ispunjenje cilja tima Dušana Alimpijevića.
U prethodna dva finala uspešniji je bio beogradski klub, uključujući i prošlogodišnjih 3:0 u Zaječaru, pa je jasno da tim iz Novog Sada ima i dodatni motiv da konačno uzvrati udarac.
Marko Nikolić još jednom je oduševio fudbalsku javno i pokazao o kakvom se treneru radi, jer je sa još jednim klubom uspeo da dođe do šampionske titule.
Svetska federacija vodenih sportova objavila je formulu po kojoj će se vaterpolo reprezentacije kvalifikovati za Olimpijske igre u Los Anđelesu 2028. godine.
Vest da je Uroš Stevanović ovog 4. maja podneo ostavku na mestu selektora vaterpolo reprezentacije Srbije, nepunih pet meseci posle evropskog zlata, iznenadila je sportsku javnost.
Reč je o luksuznom električnom GT automobilu koji označava potpuni zaokret brenda ka ekskluzivnijem segmentu, gde će konkurisati markama kao što je Bentley.
Komentari 9
Pogledaj komentare Pošalji komentar