Izvor: PunKufer

Smeštena u Egejskom moru, nedaleko od severoistočne granice Grčke sa Turskom, Samotraka nije ostrvo za one koji od letovanja očekuju luksuzne hotele i skupe restorane.

Više privlači putnike željne "prave Grčke", ljubitelje prirode i mira koji ona pruža. Stenoviti vrhovi Saosa, najviše planine na ostrvu, koja doseže 1.611 metara, spuštaju se prema blažim padinama obraslim platanima, hrastovim šumama i visokim kedrovima.

Ostrvom protiču tri reke, čija bistra voda hrani bogatu vegetaciju, uključujući retke i endemske biljke. Oko luke Kamariotisa na zapadu nižu se polja povrća, dok južne padine prekrivaju maslinjaci, piše punkufer.

Ostrvo za one koji vole da hodaju

Therma na severnoj obali dobra je polazna tačka za istraživanje ostrva. Šume, reke, vodopadi, planinske staze i more ovde su glavni razlog dolaska.

Meštani u šali kažu da su za Samotraku potrebne "dobre noge", jer veliki deo njenih lepota treba otkriti peške. Brojne stare staze presecaju planinu, a izbor je dovoljno velik i za početnike i za iskusnije planinare.

Plaže su nestvarne, ali pravo blago krije se u unutrašnjosti: Grčko ostrvo koje mnogi još uvek nisu otkrili
Shutterstock/Mazur Travel

Ostrvo privlači i ljubitelje kampovanja. Mnogi biraju kamp Varades uz samo more, koji vodi mala zajednica ljudi sa idejom jednostavnijeg i slobodnijeg odmora usmerenog na prirodu i planinske aktivnosti.

Prirodni bazeni ispod vodopada

Jedna od najvećih posebnosti Samotrake jesu njene vatre, prirodni rečni bazeni koje pune vodopadi. Na severu ostrva voda se preko glatkih stena spušta u zelena i bistra jezerca, koja leti postaju prirodna kupališta.

Najlakše ćete doći do tri bazena na reci Tsivdogiannis, nedaleko od Therme. Još nekoliko njih krije reka Fonias, koja izvire na planini Saos i završava u moru. Njeno ime na grčkom znači "ubica", što postaje prilično razumljivo kada nakon obilnih kiša voda pokaže svoju snagu.

Za suvog vremena, međutim, do prvog bazena vodi relativno lagana šetnja koja traje manje od sat vremena.

Plaže su nestvarne, ali pravo blago krije se u unutrašnjosti: Grčko ostrvo koje mnogi još uvek nisu otkrili
Shutterstock/Mazur Travel

Kod prvog vodopada posetioci se sunčaju na stenama i kupaju u hladnoj vodi, a oni odvažniji pomoću užeta pričvršćenog za drvo skaču u prirodni bazen. Do drugog bazena, Geranije, treba hodati još otprilike pola sata.

Taj deo već zahteva nešto više spretnosti: uspon je strm, na jednom delu pomaže metalna sajla, a staza potom vijuga uz planinu sve do zelenog bazena skrivenog među stenama. Do trećeg vodopada, Kleidosija, vodi znatno zahtevniji i opasniji put, koji se ne preporučuje neiskusnim izletnicima.

Uspon na najviši vrh

Najviši vrh Saosa Grci zovu Fengari, i taj uspon nije za svakoga. Povratna ruta iz Therme duga je nešto više od 17 kilometara i zahteva dobru kondiciju i iskustvo. Na ostrvu postoje uređene staze, ali planinari treba da računaju na divlji teren i činjenicu da su na pojedinim delovima prepušteni sami sebi.

Od termalnih izvora do peščane plaže

Therma je poznata i po termalnim izvorima koji se koriste još od vizantijskog doba, dok se duž obale nižu raznolike plaže. Kipos na istoku prekrivaju plavičasti obluci, a Pachia Ammos na jugu jedina je peščana plaža na ostrvu. Do plaže Vatos može se stići zahtevnom pešačkom stazom ili, mnogo jednostavnije, brodom iz Kamariotise ili Therme.

Plaže su nestvarne, ali pravo blago krije se u unutrašnjosti: Grčko ostrvo koje mnogi još uvek nisu otkrili
Shutterstock/Giovanni Rinaldi

Vožnja brodom otkriva još jednu zanimljivost – Kremasto Nero, odnosno "viseći vodopad". Kada ima dovoljno vode, vodopad se sa litice obrušava direktno u more, a da voda pritom gotovo i ne dodiruje stene ispod njega.

Boginja pobede

Samotraka krije i jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta severnog Egeja. U Svetilištu velikih bogova pronađena je čuvena Nika sa Samotrake, krilata boginja pobede, koju danas čuva pariski Luvr.

Skulptura potiče iz 2. veka pre nove ere i ubraja se među najpoznatija dela antičke umetnosti. Delove drevnog svetilišta arheolozi su rekonstruisali, dok se u malom lokalnom muzeju može videti replika slavne Nike.

Hora i srednjovekovna Samotraka

Glavno mesto na ostrvu je Hora, smeštena visoko na obroncima Saosa. Nad mestom se uzdiže tvrđava koju je u 15. veku podigao Palamedes Gateluci. Od nje se pruža pogled na mesto, a uličice ispod tvrđave ispunjavaju male prodavnice, restorani i kafići zaklonjeni krošnjama.

Plaže su nestvarne, ali pravo blago krije se u unutrašnjosti: Grčko ostrvo koje mnogi još uvek nisu otkrili
Shutterstock/Mazur Travel

U Hori ćete pronaći i mali folklorni muzej uređen poput tradicionalne ostrvske kuće. U njemu se čuvaju stare fotografije, verske ikone i predmeti iz svakodnevnog života ostrvljana.

Zaštitni znak ostrva

Na Samotraki su koze svuda – uz puteve, na drveću i među orasima. Koze su sastavni deo identiteta ostrva pa se njihove slike pojavljuju i na majicama, torbama i drugim suvenirima. Meštani tvrde da koze koje pasu uz more imaju posebno ukusno meso.

Kozje meso zato zauzima važno mesto na jelovnicima. Ostrvljani ga pripremaju na brojne načine – peku ga sa šljivama i mariniraju u vinu.

Za Uskrs ili Veliku Gospojinu priprema se gemisto katsikaki – meso se puni smesom pirinča, iznutrica, pinjola i suvog grožđa, a zatim peče u rerni ili u zemljanom loncu. Popularno je i meso sa ražnja, kao i tradicionalni ostrvski gulaš sa mnogo povrća.

Naravno, na grčkom ostrvu ne nedostaje ni ribe i morskih plodova. Među vegetarijanskim jelima ističe se fasolada tsigirista, jelo od pasulja koje nakon kuvanja odstoji jedan dan, a potom se prži. Na lokalnim gazdinstvima i u pojedinim restoranima mogu se kupiti i domaći sir, med i maslinovo ulje.

Kad padne mrak, Therma menja lice

Uveče Therma oživi. Na uličnim štandovima ostrvljani prodaju nakit od poludragog kamenja, ručno izrađene kožne torbe i druge rukotvorine. Posetioci dugo večeraju i druže se uz tradicionalnu muziku, a za punog meseca atmosfera neretko preraste u zabave do jutra.

Kako do Samotrake?

Samotraka nema aerodrom, pa putovanje na ostrvo zahteva vožnju trajektom. Avionom se može leteti do Soluna, a odatle nastaviti prema Aleksandrupolisu, udaljenom oko 300 kilometara.

Najjednostavnija opcija je automobil, put od Soluna do Aleksandrupolisa traje otprilike tri do tri i po sata vožnje.

Ako ne želite da iznajmite automobil, između Soluna i Aleksandrupolisa voze autobusi KTEL Evrou. Vožnja traje oko četiri sata, a autobusi polaze sa stanice Macedonia u Solunu.

Iz Aleksandrupolisa put se nastavlja trajektom do Kamariotise, glavne luke Samotrake. Plovidba traje oko sat i 45 minuta, a Fast Ferries na toj liniji tokom sezone vozi svakodnevno. Na trajekt možete i automobilom, pa je rentakar praktična opcija ako želite njime kasnije da istražujete ostrvo.

Podeli: